"I don't dance to lift my self esteem I don't dance because I crave attention. I don't dance because it's good for my joints. I dance because the art itself has kidnapped my heart and the music flows through every vein and bone in my body . I rarely stop thinking about dancing unless I'm praying. It's what I 'm meant to do in this life and I'm doing it." Layla Taj
POVIJEST TRBUŠNOG PLESA
Mnogi stručnjaci govore da je trbušni ples najstariji oblik plesa u svijetu. Međutim, točna povijest se ne zna. Postoje mnoga nagađanja kao I mnoge predrasude. Proučavajući povijest orijentalnog plesa došla sam do nekih istovjetnih informacija koje sam na kraju odlučila I napisati. Nadam se da ću vam na najljepši način uspjeti dočarat posebnost ovog fascinantnog plesa. :-)
***
Postoji više naziva za ovaj ples: raks sharki, oriental dance (orijentalni ples), danse du ventre (na francuskom: “ples s trbuhom”), ples srednjeg istoka, ples božice i naravno; belly dance (trbušni ples).
Smatra se da je prvobitna namjera ovog plesa bila pomoći rodilji pri porodu. Naime, plesačica bi pokretima davala potporu rodilji prilikom porođaja. Također, ovim plesom se I pripremalo mladu djevojku za udaju. U većini slučajeva, prilikom ovakvih rituala muškarcima je pristup bio zabranjen. Ujedno je nastao I običaj da trbušna plesačica pleše na vjenčanju kako bi plesom blagoslovila plodnost I sreću para. Tipičan stil plesa na vjenčanjima je ples sa svijećnjakom na glavi, takozvani: Raks Shamadan. U Egiptu je običaj da barem jedna plesaćica s ovim rekvizitom predvodi svadbu. Na ovaj način se želi reći da je svjetlo osvjetlilo put tamnih ulica, i da je započeto vjenčanje.
Više o folklornim plesovima kao što su plesovi Irana, Afganistana, Roma, Turske, Sjeverne Afrike (Tunisian, Andalusian itd.).... možete pronaći na stranici Helene Eriksen
***
Prije negoli je zapadni svijet bio upoznat s plesovima orijenta, jedna druga skupina ljudi prenosila je ovaj ples diljem svijeta. Bili su to Romi. Naime, evidentno je da su upravo Romi u svojim emigracijama prenosili dio svoje kulture i plesa diljem svijeta (Indije, Turske, Španjolske, Grčke...). Gdje god da su došli, pridruživali su svome plesu folklornu muziku i plesne pokrete tog kraja te se vjeruje da su upravo oni imali veliku ulogu u rasprostranjivanju raznih stilova ovog plesa diljem svijeta.
Istodobno, na dalekom Istoku, plesačice bi svojim plesom zarađivale novce. Tim kovanicama bi ukrašavale svoju nošnju te se vjeruje da je od tuda i nastala današnja marama sa novčićima koja se koristi pri plesanju. Plesačice su koristile i instrumente kao što su činelice. Prvotne plesaćice koje su plesale u skupini i koje su koristile činelice bile su takozvane Ghawazee dancers ujedno i prethodnice, današnjeg Tribal stila. Ghawazee su zapravo zajednica muškaraca i žena (slično Beduinima) te su i danas zastupljeni u Egiptu. Žene su se većinom bavile plesanjem i to plešući i zabavljajući prolaznike na ulici. Plesale su u skupini i njihov ples je bio dosta „prizemljen“ i ne toliko elegantan kao današnji klasični trbušni ples.
Plesačica za koju se smatra da je dovela trbušni ples u SAD, bila je takozvana “Little Egypt”. Bilo je to davne 1893.g. na Chicago World Fair festivalu. No, oko nje se veže dosta misterije, toliko da je uopće upitno tko je ona uistinu bila. Na sljedećoj slici, možemo ju vidjeti, no, to je skoro pa I jedina fotografija koju možemo I naći na Internetu.
Nakon nje, uslijedile su I mnoge druge proslavljene plesačice kao što su: Souhair Zaki, Noha, Aza Zharif, Nagua Fouad, Nadia Hamdi, Fifi Abdou, Raqia Hassan…
Do tada, kostimi nisu izgledali kao danas no, dolaskom u Hollywood kostimi su postali glamurozniji. Tako izmjenjeni, Egipćani su dodali još neke izmjene I nastao je današnji tip kostima. Bitna izmjena se dogodila kod grudnjaka I kod same suknje. Spuštena je sa struka na bokove kako bi pokreti bili još uočljiviji.
***
Danas vrlo poznat I meni osobno najdraži rekvizit je veo. Prva ga je upotrijebila Samia Gamal I to sasvim slučajno. Njen koreograf je tražio neki način na koji bi joj mogao ruke učiniti još gracioznijima I tako je nastao ples s velom. Vjerojatno su plesačice već I ranije koristile velove no, Gamal ga je po prvi puta predstavla široj javnosti.
STILOVI TRBUŠNOG PLESA
Postoje razni stilovi trbušnog plesa i uopće folklornih plesova orijentalnih zemalja kao što su: Raks Sharki, Baladi, Khaleegy (ples s kosom), Turkish Belly Dance, Romany Belly Dance, American Tribal, Tribal Fusion, Ghotic, Raks Assaya (muški ples s štapom), Saidi (ženski ples s štapom), Raks Shamadan (ples s svjećnjakom na glavi), Ples s velom, Ples s mačem,....
Osim po podnebljima iz kojih dolaze, stilovi se razlikuju i po specifičnim plesnim pokretima, ritmovima i plesnim kostimima. Danas se može naći svakakvih kostima i ako niste upućeni, prodavači vam mogu svašta "podvaliti" pod riječju da je to „profesionalni kostim za trbušne plesačice“. Vjerujte mi, pravi kostimi-koštaju! Razlog tome su fini materijali, kreativnost krojačice te dugotrajno i ručno ukrašavanje kostima s perlicama i raznim drugim ukrasima. Kreativnost vam dopušta da odaberete boju, način izveza perlica itd. Međutim, plesačice si danas dopuštaju i više slobode pa postoji velik spektar kostima te dodatne opreme i nakita. Što se tiče obuče, ona u principu ne postoji tj. pleše se bos iako plesačice danas znaju koristiti i ukrašene plesne šlapice pa i plesne sandale.
Bitan dio svih stilova trbušnog plesa je muzika. Ona je karakteristična za pojedine stilove plesa, a najviše ju karakteriziraju orijentalni ritmovi kao što su npr. Beledi, Saidi, Maksoum, Malfouf, Fellahy, Masmoudi, Al Zaffa itd. Međutim, kako u današnjim vremenima postoje vrste muzike koje prije i nisu postojale, tako danas trbušnu plesačicu možemo vidjeti i da pleše na rock, house, pop, underground muziku i tome sl. To su novonastali stilovi, potaknuti suvremenom muzikom i ljubavi plesačice prema određenoj vrsti muzike. Bitno je da se prilikom plesanja na moderne oblike muzike pleše u ritmu, da se prate bubnjevi ali da se i dalje upotrebljavaju kretnje specifične za trbušni ples. Postoji preko stotinu pokreta u trbušnom plesu svih stilova koji se smatraju kao osnovama iako se s vremenom stvaraju i novi pokreti ili upotpunjuju već postojeći.
***
Uz naravno, egipatski stil trbušnog plesa, jedan od najrasprostranjenijih je i Tribal Fusion. On je nastao tek nedavno tj. kasnih 80-ih i ranih 90-ih u okolici San Franciska. Kao što možete pretpostaviti, ovaj stil je nastao iz Tribal stila, a transformaciju je započela Carolena Nericcio i njena plesna grupa Fat Chance Belly Dance. Ova vrsta plesa usredotočena je na grupni ples. Vokabular plesnih pokreta, baš kao I kostimografija, eklektičan su spoj utjecaja različitih kultura Sjeverne Afrike, Indije, Španjolske i Srednjeg Istoka. Kostim se obično sastoji od slojeva koje čine široke hlače, suknja, ukrašeni pojas i indijski choli-topa, a sve to izrađeno od antiknih materijala i plemenskog nakita. Ovakvi teški kostimi doprinose ‘prizemljenosti’ ovog stila plesa. Plesačica koja je još više utjecala na brzi razvoj ovog stila je Rachel Brice. Ona je naime, prva počela plesati sama I upotrebljavajući snagu joge. Stil je popularan jer daje potpunu slobodu I kreativnost.
ZAŠTO PLESATI TRBUŠNI PLES?Trbušni ples je prirodan za ženinu koščanu I mišićnu muskulaturu zbog karakterističnih pokreta gornjim dijelom torza radije nego nogu. U pravilu, dok se pleše gornjim dijelom tijela, donji dio (od kukova na dolje) miruje I obrnuto. Međutim, u ovom plesu (suprotno od ustaljenog mišljenja) osim trbuha koristimo i: kosu, glavu, ruke (od ramena pa sve do prstiju), grudni koš, kukove, bokove, stražnjicu te noge (od bokova pa sve do nožnih prstiju). Kako vidimo, ne pleše se samo trbuhom.
U svijetu danas, postoji mnogo plesačica i svaka je jedinstvena. Ovo je vrsta plesa koja se naprosto ne može kopirati. Kopirati se mogu (i moraju) osnovni piokreti za specifičan stil te neki dijelovi kostima i ritma muzike, ali sve ostalo je na slobodi plesačice. Čak kad gledate i grupnu izvedbu plesačica, možete primijetiti da svaka pleše na svoj jedinstveni način. Upravo je u tom izričaju ljepota ovoga plesa i upravo se u njemu mogu prepoznati profesionalci od amatera. Pravi uspjeh plesačica postiže kada svojim plesom i duhom uspije “oduzeti dah” publici, kada ih uspije uvesti u svoj svijet koji predočava plesanjem na muziku.
Trbušni ples mogu plesati žene svih dobnih skupina, svih visina, građa tijela itd. Smatra se da je trbušna plesačica najljepša u svojim 40-ima jer do tada je već stekla veliko životno iskustvo, a tijelo je gipko i razvijeno u potpunosti. I što je najvažnije, žena je u tim godinama zrela osoba koja je svjesna svoje unutarnje ljepote i ženstvenosti.
Osobno, ples shvaćam kao tjelesni produžetak zvukova (ritmova i melodije) što nam ih pružaju instrumeniti te glasova što nam ih pružaju pjevači. Konkretnije, trbušni ples, smatram i tjelesnom predožbom duše plesačice (naravno, ako je uspijeva prenijeti i stopiti se s publikom). Posebice je važno plesati ovaj ples s lakoćom, nježnošću i ženstvenošću. Da biste to postigli, potrebne su duge godine vježbanja i treniranja.
Plešem ovaj ples jer je to dio mene...usrećuje me i veseli, kroz njega mogu pokazati moje unutarnje „ja“, misli i osjećaje, pomogao mi je da zavolim svoje tijelo...i naprosto, ne mogu zamisliti život bez njega. Zašto sam ovoliku sreću doživjela upravo kroz ovaj ples? Vjerujem da su za to „krivi“ ritmovi i melodije muzike, senzualni pokreti i uopće mistićnost koja se nadovezuje na plesove orijenta. :-)
***
Stoga, draga čitateljice, nemoj se ustručavat! Ako želiš otkriti ženu u sebi, dođi plesati ovaj predivan ples koji će postati samo tvoj, kojeg ti nitko neće moći oduzeti i koji će te usrećiti.! - Vaša, Nina
Radi ono što ti srce govori da je pravo. Ionako, će te kritizirati. - Eleanor Roosevelt
Čovjek koji hoče nešto uraditi, nalazi način; onaj koji neće , nalazi izgovor. – G. La bon
